Odbor Nagrade Vladimir Nazor pod predsjedanjem akademika Zvonka Kusića na sjednici održanoj 7. svibnja 2021. godine, donio je odluke o dobitnicima za najbolja umjetnička ostvarenja u Republici Hrvatskoj za 2020. godinu u području književnosti, glazbe, arhitekture i urbanizma, filmske i kazališne umjetnosti te likovnih i primijenjenih umjetnosti. Nagrada se dodjeljuje kao godišnja nagrada i kao nagrada za životno djelo.

Nagradu za životno djelo u području filmske umjetnosti dobio je redatelj Branko Ivanda, a godišnja nagrada pripala je redatelju Danilu Šerbedžiji za dugometražni igrani film Tereza37. 

Popis svih dobitnika možete pogledati na stranici Ministarstva kulture i medija. 

Filmski i TV redatelj i scenarist Branko Ivanda (1941.) diplomirao je filmsku i kazališnu režiju na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, gdje je od 1980. docent, a od 1985. redoviti profesor filmske i TV režije. Na Sveučilištu Kalifornije (University of California) u Los Angelesu predavao je od 1985. do 1990. godine. Ivanda je na filmu debitirao 1969. modernističkim filmom Gravitacija ili fantastična mladost Borisa Horvata, a 1970-ih se posvetio radu na televiziji. Više od trideset godina režirao je igrane TV filmove, drame, glazbene emisije, dokumentarne i promotivne filmove, a katkada je radio i za kazalište. Režirao je filmove Noć poslije smrti (1975.), Prijeki sud (1978.), Zločin u školi (1982.), TV film Sestre (1992.), Konjanika (2003.) te Leu i Dariju (2011.). Redateljski potpisuje dokumentarne filmove Rabija (1977.), Posljednja večera (1978.) i Poezija i revolucija (1971.-2000.) te telenovele Ljubav u zaleđu, Obični ljudi, Ponos Ratkajevih, Sve će biti dobro, Pod sretnom zvijezdom... Ivanda je dobitnik je nekoliko međunarodnih nagrada kao što je Nagrada FIPRESCI u Berlinu i Diploma Bergamo Film Festivala, a osvojio je i Nagradu za najboljeg debitanta na Pulskom filmskom festivalu i nekoliko Zlatnih Arena. 

Redatelj Danilo Šerbedžija (1971.) diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (Filozofija i Grčki jezik), a postdiplomski studij pohađao je na filmskoj školi Sveučilišta Ohio (Ohio University, School of Film). Magistrirao je 2002. godine s kratkometražnim filmom Mušule u vinu, pod mentorstvom Rajka Grlića. Njegov dugometražni igrani prvijenac Sedamdeset i dva dana (2010.) bio je hrvatski kandidat za nagradu Oscar u kategoriji najboljeg međunarodnog filma, a rad na tom filmu donio mu je prvu godišnju Nagradu Vladimir Nazor te pet nagrada na Pulskom filmskom festivalu, uključujući i nagradu publike, Zlatna vrata. Šerbedžija je režirao i kratkometražne igrane filmove (Za tebe, Zagrebačke priče vol. 3) te dokumentarne filmove (Ti koja imaš nevinije ruke). S ocem Radom Šerbedžijom 2016. godine surađuje na dugometražnom igranom filmu Oslobođenje Skoplja, koji nastaje u hrvatskoj manjinskoj koprodukciji. Njegov najnoviji uradak Tereza37, osim Nagrade Vladimir Nazor, donio mu je i Zlatnu Arenu za najbolju režiju (Pulski filmski festival 2020. godine), a sam film osvojio je brojna priznanja na međunarodnim filmskim festivalima. 

Naslovna fotografija: (kolaž: slijeva na desno) Branko Ivanda; Danilo Šerbedžija