Okrugli stol održan je u sklopu pratećeg programa Pula PRO, a cilj mu je bio razmotriti trenutno stanje autorskih prava u audiovizualnoj djelatnosti.

Antonio Nuić, predsjednik DHFR-a, otvorio je skup – „Govorim u ime redatelja koji doživljavaju ponižavajući odnos od televizija s nacionalnom koncesijom, prije svega od HRT-a. Autorskim im se ugovorima nude sramotni iznosi te se traži da se odreknu svih daljnjih prava od eksploatacije vlastitih djela.“ Ukazao je i na proizvoljna tumačenja Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima te jednostrano reguliranje Cjenika od strane HRT-a. Otvorio je i drugu temu – neregulirano područje autorskih prava kada je riječ o djelima snimljenim prije 1990. godine.

Liljana Kuterovac, ravnateljica Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo (DZIV) pojasnila je djelokrug i ovlasti svojeg zavoda te izrazila stav da je autorskopravni zakonodavni okvir u Hrvatskoj načelno na razini europskih standarda, no da je ključ u praksi – provođenju konzistentne politike od strane svih uključenih institucija te u usklađivanju javnih politika vrednovanja autorskih prava.

Hrvoje Hribar, ravnatelj HAVC-a, istaknuo je nekoliko problematičnih mjesta  – „Dogodio se kaos oko nasljedstva nacionalne AV baštine tijekom privatizacije središnjih socijalističkih produkcijskih tvrtki, a istovremeno je javna televizija odlučila prekinuti višedesetljetnu  dobru praksu i prihvatiti pseudokorporativni stil izrabljivanja autora i njihovih djela. Potonje je vidljivo na dva mjesta: kod ugovaranja nove proizvodnje i kod naplaćivanja korištenja javnog arhiva u nadzoru HRT-a.“

Sanja Ravlić, hrvatska predstavnica pri Eurimagesu i članica Programskog vijeća HRT-a; Zoran Bauer, odvjetnik i nasljednik Branka Bauera; Carmen Lhotka, načelnica Odsjeka za zaštitu i restauraciju filmskog gradiva Hrvatske kinoteke Hrvatskog državnog arhiva te Tajana Tomić, voditeljica samostalne službe za autorsko pravo i zajedničke pravne poslove pri DZIV-u, u svojim su izlaganjima dali konkretne primjere iz pojedinih aspekata. Ravlić je govorila o europskim regulativama dostupnosti AV baštine, Bauer o tijeku i načinima odnošenja prema materijalnoj i nematerijalnoj kinematografskoj baštini u procesu pretvorbe i privatizacije, Lhotka o trenutnoj poziciji i ovlastima Kinoteke, a Tomić o tzv. „djelima siročadi“ („orphan works“), regulaciji AV proizvoda kojima se ne može identificirati autorstvo.

U raspravi su sudjelovali i Nina Obuljen-Koržinek, predsjednica Programskog vijeća HRT-a; Đurđica Paić, voditeljica Odjela za autorsko i srodna prava Hrvatske autorske agencije; odvjetnici Bojan Čobanić i Neven Vučković; Martina Petrović, voditeljica Ureda MEDIA pri Desku Kreativne Europe; Vlatka Vorkapić i Snježana Tribuson, članice Upravnog odbora DHFR-a; Bruno Kragić, član Programskog vijeća HRT-a i filmolog te Lordan Zafranović, filmski redatelj.

Paić je sažela prvi dio rasprave stavom da je ključ rješenja u udruživanju korisnika prava, redatelja, producenata, scenarista, i postizanju najbolje moguće regulative za ostvarivanje kolektivnih prava, a nastavno tome Vorkapić je posebno pozdravila činjenicu da je u publici bilo mnogo studenata filma i medija na kojima je također odgovornost – da se interesiraju za ove teme, čitaju ugovore koji im se nude i aktiviraju se oko prava koja im pripadaju.

Sudionici okruglog stola zaključili su kako nije kasno da se sva ta navedena pitanja riješe, normativno i praktično. Put rješenja je u žurnom i kompetentnom pregovaranju s upravom HRT-a, odnosno, kad je u pitanju kriza nacionalne baštine – metoda je revizija privatizacije filmskih kuća te adekvatna dopuna Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima kao i Zakona o audiovizualnoj djelatnosti.

Nakon izlaganja iz publike su im se u raspravi pridružili i Vinko Grubišić, predsjednik Uprave Jadran filma, redatelj Rajko Grlić te drugi prisutni. Zafranović i Grlić iznijeli su vrlo konkretne primjere zloporabe svojih djela od strane televizijskih kuća, identične onima koje prisutni odvjetnici svakodnevno susreću u praksi: neisplate autorskih naknada, nepriznavanje autorstva, prekrajanje i kraćenje filmova, neplaćanje ugovorenih repriza, nedostupnost starih ugovora i drugo. Zafranović je naglasio kako filmskom autoru uskraćivanje autorskih prava izravno dovodi u pitanje egzistenciju jer on od filmova živi. Grlić je, parafrazirajući pojam tzv. djela siročadi, dodao da će „upravo ovi filmovi koje danas gledamo u Puli ostati bez svojih prava i postati ta djela siročad ako se ovakva praksa nastavi”. Također, i Zafranović i Grlić smatraju da HAVC nije učinio dovoljno za zaštitu autora baštinskih audiovizualnih djela i njihovih pravnih nasljednika.

Na kraju je najavljeno da će Društvo hrvatskih filmskih redatelja sve što je do sada izneseno tijekom javne rasprave na ovu temu biti objavljeno u javnom dokumentu, a koji će biti i službeno upućen nadležnim tijelima. Tematika će biti objedinjena i u brošuri koju će DHFR izdati na jesen što će ujedno biti prilika za novi susret.

Fotografije u visokoj rezoluciji možete preuzeti ovdje; autor svih fotografija je Matija Šćulac (Pulski filmski festival).