Izlaganje vizualnih umjetnika i kustosa Antje Ehmann i Carlesa Guerre o radu s filmskom teorijom i praksom Haruna Farockija u različitim dispozitivima pokretnih slika polazi od Farockijeva manifestnog teksta pod naslovom Empatija o nužnosti ponovnog prisvajanja tog važnog pojma koji je bio prepušten neprijatelju, srednjostrujaškom filmu i industriji zabave. Od 1960-ih, Brechtov efekt distanciranja nametnuo je zahtjev za de-romantizacijom i objektivnošću u dokumentarističkim praksama, ali Farocki u tekstu iz 2008. poziva na revidiranje i ponovno prisvajanje silovitog suosjećanja, za drugu vrstu empatije.

Upravo su riječju Empatija (Harun Farocki. Empatia) Ehmann i Guerra naslovili središnji dio svoje Farockijeve izložbene trilogije u Fondaciji Antoni Tàpies u Barceloni, 2016. Prvi dio, pod naslovom Što je u pitanju (Harun Farocki. Lo que está en juego | What is at Stake), u Institutu Valencià d’Art Modern iste godine, fokusirao se na nadzorne i radne slike te tehnologije gledanja, a Empatija je predstavila Farockijeve amblematske militantne filmove koji kombiniraju didaktiku i političku agitaciju s brehtijanskom izvedbom intelektualne i umjetničke emancipacije te niz radova koji su analizirali promjene u procesima rada i njihove reprezentacije u suvremenim društvima. Treći dio, pod naslovom Drugim sredstvima (Harun Farocki: Mit anderen mitteln | By Other Means), uz izložbe u berlinskom n.b.k. obuhvatio je i cjelovitu Farockijevu retrospektivu u Arsenalu 2017. godine.

Prije osam godina, 12. prosinca 2009. u dvorani Gorgona Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, otvorenom samo dan ranije, Harun Farocki je održao predavanje o svom novom radu Ozbiljne igre (Ernste Spiele) uz kustoski program filmova i instalacija koji je priredio teoretičar Volker Pantenburg za treće izdanje Filmskih mutacija: festivala nevidljivog filma. Kako raditi sa slikama i kako slike rade? Što se događa kada filmske slike migriraju iz kina u umjetničke prostore? Kako raditi s filmovima, instalacijama, dokumentima, tekstovima, materijalima i dokumentacijom autora više od stotinu filmova, čiji je životni rad bio posvećen proizvodnji i analizi filmskih slika te kritici struktura moći upisanim u slikama? U svojim programatskim tekstovima Što treba učiniti (Was getan werden soll) i Upitnik (Umfrage) iz 1975. i 1976. godine, Farocki je predvidio takav istraživački institut, 'isprva ured za poticanje i koordiniranje dokumentarnog rada, u konačnici nacionalna biblioteka slika'. Od osnutka 2015. godine, Institut Harun Farocki radi s njegovim neiscrpnim arhivom umjetničke teorije i filozofije pokretnih slika, koji tek treba otkriti.

Video instalacija za šest ekrana Proždirati ili letjeti (Fressen oder Fliegen | Feasting of Flying) Haruna Farockija i Antje Ehmann, također iz 2008. kao i tekst o empatiji, multiplicira izmještanje mjesta reza izvan montažne sobe i izvan filmskih slika. Drugim riječima, doslovno izlaže ključne Farockijeve ideje meke montaže i montaže s udaljenosti u izložbenim prostorima. Gledatelji i autori su smješteni na međumjestima reza, između slika. Dekonstrukcija tragičnog filmskog junaka, koja je otvorena 20. siječnja u stalnom postavu Muzeja suvremene umjetnosti, aludira na izjavu filmskog teoretičara Helmuta Färbera: “Jedni seciraju pticu da bi je pojeli, a drugi da bi razotkrili kako leti.”

Razgovor s Antje Ehmann i Carlesom Guerrom vodit će Tanja Vrvilo, uz prikazivanje njihove izložbene video dokumentacije i kratkih Farockijevih filmova, između ostalog, restaurirane kopije Filmskih knjiga (Filmbücher, 1986., 15 min.). 

Antje Ehmann je video umjetnica i kustosica, koautorica niza radova i izložbi s Harunom Farockijem, između ostalog, kolektivnog radioničkog projekta Rad u jednom kadru (Labour in a Single Shot, 2011.-2014.) s više od 400 jednominutnih filmova na temu rada, snimljenih u 15 gradova širom svijeta. Autorica je brojnih tekstova, urednica knjiga i publikacija (npr. Harun Farocki. Against What? Against Whom?, ur. Antje Ehmann i Kodwo Eshun, 2009.), kustosica brojnih filmskih i izložbenih programa, članica odbora Instituta Harun Farocki.

Carles Guerra je kustos, teoretičar, video umjetnik, direktor Fundació Antoni Tàpies u Barceloni. Predaje na Universitat Pompeu Fabra i član je projekta posvećenog analizi suvremenih dokumentarni praksi na Bard College, New York (Center for Curatorial Studies). Autor je brojnih eseja i publikacija, video eseja N za Negrija (N for Negri, 2000.), kustos mnogih izložbi, npr. Art & Language Uncompleted. The Philippe Méaille Collection (2014.), Nitrate. Xavier Ribas (2014.), 1979. A Monument to Radical Moments (2011.), Antiphotojournalism (2010.), Situationist Cinema. Joaquim Jordà (2006.). 

Naslovna fotografija: Antje Ehmann i Carles Guerra; Harun Farocki na Filmskim mutacijama 2009. godine @ MSU (Serious Games/predavanje); instalacija Proždrijeti ili letjeti