Poeme o izgubljenim svjetovima Vittoria de Sete na Kratkom utorku

U sklopu novog Kratkog utorka - 5. studenog, u 21 h u kinu Tuškanac u Zagrebu, prikazuje se kompletan kratkometražni opus 'oca talijanskog dokumentarizma' Vittoria De Sete. 

Ovih deset epskih poema, snimljenih 50-ih godina prošlog stoljeća na Sardiniji, Siciliji i u Kalabriji, prekrasni su dokumenti rada i rituala kako na moru tako i na zemlji Južne Italije, koji pružaju uvid u svakodnevni život pastira, rudara i ribara. De Seta gotovo bez ikakvih dijaloga dokumentira kulturu koja je već tada bila u nestajanju slijedom brze industrijalizacije Italije, a danas je potpuno izgubljena. Filmovi se prikazuju s originalnih formata na kojima su nastali - 35mm filmskih kopija. 
 
Iako ga je veliki Pier Paolo Pasolini u 60-ima prozvao 'pjesnikom realnosti', Vittorio De Seta je uvelike zaboravljena figura ne samo svjetskog, nego i talijanskog filma. Ovaj vrlo netipičan filmaš, rođen 1923. u Palermu u kalabreškoj plemićkoj obitelji, kao mladić se preselio u Rim, gdje je završio arhitekturu, iako su ga zanimali fotografija i film. Filmom se počeo baviti nedugo nakon toga, samouk i izvan okvira službene talijanske kinematografije. Nakon što je asistirao na filmu Jeana-Paula Le Chanoisa snimanom kod Palerma, krenuo je producirati, režirati i često vlastitim rukama snimati kratke dokumentarce o svakodnevnom životu seljaka i ribara u Južnoj Italiji. Ta mala remek-djela, koja se danas smatraju spomenicima dokumentarizma, u to su se vrijeme prikazivala kao predigra dugim filmovima u kinima. Iako publika nije uvijek dobro reagirala na tu praksu, u ovom slučaju bila je oduševljena prikazima epske borbe ribara sa sabljarkama i tunama, patnje rudara u rudnicima sumpora, ili uskršnjih i žetvenih rituala sa Sardinije. Osim uspjeha kod publike, De Seta je dobro prolazio i na festivalima -  film Ognjeni otoci (Isole di fuoco), snimljen za vrijeme erupcije vulkana na jednom od Liparskih (Eolskih) otoka kraj obale sjeverne Sicilije dobio je Zlatnu palmu za najbolji kratki film na festivalu u Cannesu 1955. godine. 

Nakon što je realizirao ovu seriju kratkih filmova De Seta je režirao i tri dugometražna, uvelike koristeći metode iz svojih dokumentaraca (upotreba naturščika, impresivni vizuali, malo dijaloga), od kojih je najpoznatiji Banditi iz Orgosola (Banditi a Orgosolo), na festivalu u Veneciji 1961. nagrađen za najbolji debitantski film. 70-ih se De Seta prebacio na televiziju i više nije režirao filmove, što je uvelike pridonijelo njegovom padu u zaborav. Iz njega ga je dobrim dijelom iščupao Martin Scorsese koji ga je ugostio na Full Frame Documentary Film Festivalu 2005., nakon kojeg je krenuo ponovni interes za De Setu, kao i mnoštvo retospektiva diljem svijeta. Scorsese je za De Setu izjavio da je njegov stil onaj 'antropologa koji govori glasom pjesnika'. De Seta je umro 2011. u Kalabriji, u 89. godini. 

Program se održava u organizaciji Hrvatskog filmskog saveza, u suradnji s bolonjskom kinotekom (Cineteca di Bologna). Filmoi se puštaju s 35mm kopija, imaju hrvatski ili engleski prijevod, a ulaz na program je 20kn.

Sve ostale detalje potražite na ovoj poveznici

 Raspored projekcije (99 min):  
Vrijeme sabljarki (Lu tempu di li pisci spata), 1954., 35mm, 9 min
Ognjeni otoci (Isole di fuoco), 1954., 35mm, 9 min
Rudnici sumpora (Surfarara), 1955., 35mm, 9 min
Uskrs na Siciliji (Pasqua in Sicilia), 1955., 35mm, 8 min
Ratari mora (Contadini del mare), 1955., 35mm, 9 min
Priča o zlatnoj žetvi (Parabola d'oro), 1955., 35mm, 9 min
Ribarske barke (Pescherecci), 1958., 35mm, 10 min
Pastiri iz Orgosola (Pastori di Orgosolo), 1958., 35mm, 10 min
Dan u Barbagiji (Un giorno in Barbagia), 1958., 35mm, 9 min
Zaboravljeni (I dimenticati), 1959., 35mm, 17 min

Naslovna fotografija: Vittorio De Seta

×
Ova internetska stranica koristi kolačiće (cookies) za potrebe analize statistike posjeta. Pri tome se ne prikupljaju niti obrađuju osobni podaci. Korištenjem stranice prihvaćate i njene uvjete korištenja.