'Kako MI to možemo?': Tajna uspješne distribucije europskog filma

U sklopu 15. izdanja Zagreb Film Festivala, u srijedu 15. studenog u Kući Europe u organizaciji Deska Kreativne Europe – Ured MEDIA Hrvatske, održano je događanje 'Kako MI to možemo?', fokusirano na distribuciju europskog filma, odnosno na pitanja kako izići iz ustaljenih, uobičajenih okvira razmišljanja i kako se prilagoditi trendovima i novitetima unutar mogućnosti digitalne distribucije, kako učiti jedni od drugih te koje su prednosti i mane ako film dolazi iz velike, srednje ili male zemlje.

Martina Petrović, voditeljica DKE – Ureda MEDIA Hrvatske uvodno je istaknula kako je Potprogram MEDIA izdvojio otprilike 42 milijuna eura za distribuciju europskoga filma u razdoblju od 2014. do 2020. godine putem poziva koji se odnose na automatsku, selektivnu, online distribuciju te sustava potpore namijenjene prodajnim zastupnicima (tzv. sales agentima), no tek su neki europski filmovi uspjeli ostvariti vidljivost, odnosno uspjeli su biti prepoznatljiviji od drugih.

Distribucija filmova Preduhitrena osveta ( Velika Britanija) i Toni Erdmann (Njemačka)

Sudionici prvog panela složili su se kako svaki film ima svoje izazove, bez obzira je li nastao na engleskom jeziku ili dolazi iz zemlje visokoga produkcijskog kapaciteta, te se svaki distributer i kinoprikazivač bori s novim tehnologijama (tabletima, streaming servisima itd.) oko privlačenja gledatelja.

Potpredsjednik distributerske tvrtke NFP marketing & distribution Christoph Ott, koji je distribuirao lanjsku njemačku uspješnicu Toni Erdmann redateljice Maren Ade, istaknuo je kako postoji stereotip da njemačke komedije ne mogu privući široku publiku, ali je Toni Erdmann u tome uspio zahvaljujući humoru koji nije bio 'prvoloptaški'. Ott je istaknuo kako je trajanje filma od 162 minute predstavljalo izazov u distribuciji, pa je film u kinima zaigrao na ljeto, kad je manje naslova na repertoaru i kad su kinoprikazivači mogli dopustiti minimalno četiri tjedna distribucije. Uskoro je proradio 'word of mouth', kazao je Ott, te je film ostvario oko 4 milijuna eura prodanih ulaznica u Njemačkoj. Ott je također istaknuo kako premijera na Filmskom festivalu u Cannesu osigurava veliku medijsku vidljivost, te je kao distributer imao izazov održati jednako zanimanje javnosti za film u razdoblju od završetka festivala do početka distribucije. Ocijenio je i problematičnim što u Njemačkoj svakog vikenda u distribuciju kreće novih 10 do 15 naslova, na 15 do 20 kopija, te je film postalo iznimno teško plasirati osim ako nije riječ o blockbusteru ili komediji s velikim brojem kopija.

Caroline Stern, predsjednica konzultantske tvrtke Canoe Film u okviru koje savjetuje producente o razvoju projekata, financijskim strategijama i distribuciji, naglasila je da je film kreativni pothvat koji u distribuciji ulazi u prostor komercijalnog te ovisi o ponudi i potražnji, te da većina naslova ima problm kako biti primjećen. Komentirala je i podrazumijeva li film na engleskome jeziku ‘lakoću’ prodaje i distribucije, kroz tri filma koja je zastupala - Preduhitrena osveta (Prevenge) redateljice Alice Lowe, Mamin popis (Mum's List) Nialla Johnsona i Mnogo vike ni za što (Much Ado about Nothing) Jossa Wheldona. Za svaki od naslova, istaknula je Stern, valjalo je uzeti u obzir njegove specifičnosti, ali i razmišljati o ciljanoj publici. Film Preduhitrena osveta je zahvaljujući dobro osmišljenoj marketinškoj kampanji, pozitivnim kritikama i festivalskim nastupima polučio uspjeh u Velikoj Britaniji, što svejedno nije bilo dovoljno da ga se uspješno plasira u američku kino distribuciju. Slično je i s filmom Mamin popis: film je dobio lijepe kritike u Velikoj Britaniji i imao otvorenje na 125 ekrana, no više je zaradio u prodaji DVD-ova (broj 7 u tjednu oko Majčinog dana) nego na kino blagajnama. Mnogo vike ni za što, redateja Jossa Wheldona koji potpisuje režiju Avengersa, pokazao je kako je teško plasirati čak i film svjetski prepoznatljivog redatelja. Riječ je o crno-bijelom filmu, adaptaciji Shakespearea na moderan način, ali uspjeh na blagajnama nije bio velik jer nije bilo specifične targetirane publike  te su film gledali ljubitelji art-housea i obožavatelji Wheldona.

Studija slučaja: Mladi prijestupnici (Irska) - jamči li uspjeh 'kod kuće' i međunarodni uspjeh?

Na drugom je panelu, uz moderiranje Morane Komljenović, predstavljen uspješan primjer irskog filma Mladi prijestupnici redatelja Petera Fotta, snimljenog u Corku. Producent Cormac Fox (Vico Films) i Patrick O'Neill, direktor irske tvrtke Wildcard Distribution, istaknuli su kako je film inicijalno imao jako mali budžet (60 000 eura) ali je distributer od početka bio uključen u produkciju. Naime, film se bavi pričom koja je jedno vrijeme bila popularna u Corku, o pošiljci kokaina izgubljenoj u moru koju su ljudi opsesivno tražili, pa je i u predprodukciji izazvao interes Netflixa i nacionalne televizije.

Nakon uspješnog prikazivanja i nagrada na festivalima, film je krenuo u prikazivanje u kinima te ostvario najbolji box office rezultat u Irskoj za irski film. Formula uspjeha je, kako su objasnili Fox i O'Neill, u tome što je marketinška kampanja počela čak godinu dana prije samog prikazivanja u kinima, a organizirana je i skrivena projekcija za dvjestotinjak gledatelja u kinu u Corku nekoliko dana uoči distribucije, što je generiralo dodatni interes javnosti. Fox kaže kako su zbog malog budžeta pribjegavali nekim nekonvencionalnim metodama pa su primjerice kasting za glumce odradili tako da su pozvali ljude iz lokalne sredine da im pošalju snimke sebe za audiciju, a promocija je bila usmjerenija na društvene mreže i online marketing nego na TV reklame i tiskovine.

Cijelu priču okrunila je i serija od šest nastavaka na temelju filma koju je, nakon prikazivanja u kinima, naručio BBC. Fox i O'Neill zaključili su kako je uspjeh bio ishod dobre pripreme i individualnog pristupa kako medijima tako i publici te kako je za ovaj projekt sreća u nesreći bila ta što su za sve imali i više nego dovoljno vremena te svaki korak promocije dobro zajednički promislili. 

Prepoznatljivost, prodaja i međunarodna distribucija filma: Ustav Republike Hrvatske (Hrvatska) i Vestern (Bugarska)

Treći panel, kojeg je moderirala Martina Petrović, pozabavio se pitanjem važnosti službene selekcije u okviru međunarodnih festivala za filmove koji dolaze iz zemalja niskoga produkcijskog kapaciteta, i to na primjeru filmova Ustav Republike Hrvatske Rajka Grlića i bugarskog Vesterna redateljice Valeske Grisebach.

Direktor međunarodne distribucijske agencije Latido Films Antonio Saura, koji je prodao Grlićev film u više od 30 zemalja, istaknuo je kako je u distribuciji uvijek važna priča. Ocijenio je da se tema Ustava Republike Hrvatske može događati svugdje jer se bavi pitanjima potisnute homoseksualnosti i nacionalizma, ali je bilo bitno definirati koja će međunarodna publika gledati film - ponajprije ljudi koje takve teme zanimaju. Zato su i traileri filma za domaću i međunarodnu publiku bitno različiti, objasnio je Saura.

Producentica filma Maja Vukić otkrila je kako se Latido Films angažirao na filmu u fazi scenarija, te je njihova suradnja pomogla osigurati sredstva Potprograma MEDIA i Eurimagesa za projekt. Film je osvojio niz festivalskih nagrada, što je ocijenila bitnim za uspjeh i vidljivost filma, pogotovo na domaćem i regionalnom tržištu.

Borislav Chouchkov, koproducent filma Vestern koji je ove godine premijerno prikazan u programu Un Certain Regard Filmskog festivala u Cannesu, rekao je kako su imali prodajnog zastupnika u ranoj fazi projekta. Da Vestern nije selektiran u Cannes i Toronto ne bismo ga uspjeli prodati u 30 zemalja, kazao je Chouchkov, otkrivši da je zbog važnosti festival pri plasmanu, s grčkim filmom Sofijin sin čekao gotovo godinu dana dok film nije uvršten u program festivala Tribecca.

Kamen Balkanski, zamjenik ravnatelja Bugarskoga nacionalnog filmskog centra i voditelj MEDIA deska Bugarske, rekao je kako je u okviru Centra osigurana potpora za selektivnu distribuciju za bugarske većinske i manjinske koprodukcije ali i europske filmove, koja iznosi oko 10% ukupnog budžeta Centra.

Naslovne fotografije: sudionici prve panel diskusije (slijeva nadesno Christoph Ott; Martina Petrović i Caroline Stern); sudionici druge panel diskusije (slijeva nadesno Patrick O'Neill; Morana Komljenović; Cormac Fox); sudionici treće panel diskusije (slijeva nadesno Antonio Saura; Maja Vukić; Martina Petrović; Borislav Chouchkov i Kamen Balkanski); svi panelisti događanja 'Kako MI to možemo?; programska knjižica
(*Autorica fotografija je Nina Đurđević)