Blue Arpeggios izbjegava konvencionalno strukturalno pripovijedanje i može se shvatiti kao metafora svijesti, percepcije ili kao odraz pojedinčeva mjesta u prirodi. Fiksni pogled postaje istraživanje subjektivnog svijeta percepcije, spoznaje i mašte. Glazba, koju je skladao Francisco López, budi i osnažuje unutarnji asocijativni krajolik. "Katkada je krajolik subjekt, katkada dijeli ravnotežu s radnjom koja se u njemu zbiva. No uvijek je njegova energija prisutna i osjeća se zbog onoga što jest – prirodna sirovina ljudske psihe."  – Bill Viola